Otok Korčula jedan je od najvećih i najnastanjenijih otoka Dalmacije, mediteranske regije smještene u Jadranskom moru. Ima površinu od 276 km četvornih, dug je 46,8 km, s najširim dijelom od 7,8 km. Istočna strana otoka udaljena je od kopna i poluotoka Pelješca samo 1270 m, dok zapadna strana zadire duboko u jadransku pučinu.
Uz njegove obale nalazi se i 50 manjih otočića. Najveći dio stanovnistva bavi se turizmom i zemljoradnjom (vinova loza, masline, povrće i agrumi). Manji dio stanovništva bavi se pomorstvom i brodogradnjom i ostalim djelatnostima.

Grad je kroz povijest građen, rušen i obnavljan tako da je teško reći kada je tocno nastao. Danas najstariji dijelovi grada nastali su u srednjem vijeku. Grad je sagrađen u obliku srca, njegove uske bočne uličice se s dvije strane, u formi riblje kosti, okomito vezuju na uzdužnu, središnju. To je poznati, antički, ali i srednjovjekovni način gradnje urbanih sredina.

Grad je nekada u cijelosti bio opasan visokim obrambenim zidom s kulama, a tijekom svoje svoje povijesti s kopnom je bio spojen pokretnim mostom. Ima dva ulaza, jedan sa južne (Kopnena vrata) i drugi sa zapadne strane (Morska vrata). Unutar Grada nalazi se 9 crkava, s katedralnom crkvom Sv. Marka na središnjem trgu.

Prema legendi, ali i po brojnim povijesnim dokazima (srednjovjekovnim dokumentima: jednim venecijanskim i jednim dokumentom korčulanskoga arhiva), grad Korčula s pravom se smatra rodnim Gradom najvećega svjetskoga putnika Marka Pola. Stari dio grada Korčule znamenitost je sam po sebi. Istina ne toliko atraktivan i razglašen kao povijesni dio Dubrovnika, no svakako jedan od najljepših srednjovjekovnih gradova u našoj zemlji.

Lumbarda je općina s nešto više od 1000 žitelja. Udaljena je šest kilometara (istočno) od grada Korčule.
Rasprostrla se uz obalu malih uvala i po okolnim brežuljcima, a okružuju je prostrana pjeskovita polja vinograda, glasovitih bijelih vina Maraštine, Pošipa i Grka, kojim se diči Korčula.

Ljetnikovci i ladanjske kuće čine Lumbardu muzejem dalmatinske renesansno-gotičke arhitekture, a bogata arheološka nalazišta svjedoče o burnoj prošlosti mjesta. Žitelji Lumbarde bavili su se stoljećima poljoprivredom, najviše vinogradarstvom, zatim ribarstvom i kamenoklesarskim zanatom.
Danas se mjesno stanovništo osim poljoprivrede bavi i turizmom: uz hotele je nekoliko kampova i mnogo privatnih pansiona, ugostiteljskih radnji, trgovina, a također i manja marina.